“Udio osoba s invaliditetom na tržištu rada sa završenom višom ili visokom školom, odnosno fakultetom, toliko je mali da je zanemariv”, kaže pravobraniteljica za osobe s invaliditetom


Gospođo Slonjšak, kako komentirate promjene u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u odnosu na prijašnji Zakon? Što vidite kao najveći problem, ali i pozitivne strane novog Zakona?

– Novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom donosi nekoliko pozitivnih i važnih promjena od kojih bih istaknula:

1. Obveza osiguravanja razumne prilagodbe radnog mjesta od strane poslodavca, što znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanje koje ne predstavlja neprimjereno opterećenje za poslodavca

2. Proširivanje kvotnog zapošljavanja na sve poslodavce što znači da su svi poslodavci koji zapošljavaju više od 20 zaposlenika u obvezi zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom, a utvrđuje se u visini od 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih, neovisno o djelatnosti koju poslodavac obavlja. Obvezu kvotnog zapošljavanja poslodavac može ispuniti i nekom od zamjenskih kvota koje Zakon predviđa.

3. Posljednjom izmjenom Zakona krajem prošle godine, konačno je propisan postupak primjene djelotvornijih sankcija od strane nadležne inspekcije, za javno pravna tijela koja su dužna prilikom zapošljavanja dati prednost osobi s invaliditetom pod jednakim uvjetima u slučajevima kada se utvrdi povreda prava prednosti pri zapošljavanju. Upravo ovoj izmjeni pridajemo poseban značaj jer smo prijedloge izmjene odredbe o pravu prednosti pri zapošljavanju upućivali nekoliko zadnjih godina.

4. Poslodavci koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja (može ispuniti i nekom od zamjenskih kvota), dužni su uplaćivati propisanu novčanu naknadu, ali je novi Zakon propisao da obvezu novčane naknade utvrđuje i obračunava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

5. Značajno je spomenuti da je ovim zakonom propisana i namjena sredstava uplaćenih s osnova novčane naknade u svrhu isplate poticaja i nagrada pri zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Ovim zakonom nije propisan način utvrđivanja invaliditeta na rad i preostale radne sposobnosti, već je to stavljeno u nadležnost jedinstvenog tijela vještačenja što osobama s određenim oštećenjima predstavlja problem prilikom ostvarivanja određenih prava po ovom zakonu, jer ne posjeduju javnu ispravu koja se smatra dokazom invaliditeta koju propisuje Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom. Premda je jedinstveno tijelo vještačenja osnovano, ono još nije počelo funkcionirati pa se izmjenom ovog pravilnika nastojao prevladati ovaj pravni jaz te je propisano da će se invaliditet u odnosu na rad bez obzira na vrstu i stupanj invaliditeta utvrđivati na temelju uvjerenja Zavoda, a temeljem nalaza i mišljenja centra za profesionalnu rehabilitaciju, a do početka rada centara u prijelaznim i završnim odredbama predviđeno je da će ova uvjerenja izdavati Povjerenstvo Zavoda.

Po Vašim saznanjima, pruža li Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dovoljan poticaj za zapošljavanje OSI populacije?

– Ako mislite na redovne i posebne poticaje koje je Zavod isplatio u 2014. godini (prema podacima dostavljenim u veljači 2015. od Zavoda) za 446 poslodavaca koji zapošljavaju 1346 osoba s invaliditetom, u ukupnom iznosu 26.148.244,05 kn, nije moguće odgovoriti je li to dovoljno ili ne, ali broj korisnika poticaja je otprilike na razini prošle godine. Poticaji su se i u protekloj godini isplaćivali temeljem kriterija Odluke o načinu ostvarivanja poticaja pri zapošljavanju osoba s invaliditetom, a od početka ove godine će se poticaji isplaćivati temeljem Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju. Teško je reći je li to bilo dovoljno, međutim predstavnici Zavoda su u protekloj godini održali brojna predavanja i stručne skupove diljem RH sa svrhom upoznavanja zainteresiranih sa zakonodavnim promjenama, ali i svrhom poticanja i motiviranja poslodavaca, ali i osoba s invaliditetom na zapošljavanje, odnosno samozapošljavanje.

Od ukupnog broja OSI koje su na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, imate li saznanja koji je uistinu broj zanimanja koja su konkuretna na tržištu rada i što se poduzima u tom smislu (prekvalifikacija, doškolovanje)?

– Viša razina obrazovanja znači i veće šanse za zapošljavanje – ovo vrijedi za sve osobe, uključujući i osobe s invaliditetom, ali je udio osoba sa završenom višom ili visokom školom odnosno fakultetom toliko mali da je zanemariv. Nadalje, tržište danas traži osobe s dodatnim vještinama, kao što su poznavanje informatike ili barem jednog stranog jezika. Invaliditet za veliki broj osoba s invaliditetom ne bi trebao biti preprekom za stjecanje dodatnih znanja i vještina, cjeloživotno obrazovanje ili prekvalifikaciju ako osiguramo odgovarajuću podršku, odnosno razumnu prilagodbu. Mjerama aktivne politike zapošljavanja prema podacima HZZ 2014. godini bilo je ukupno obuhvaćeno i 1106 osoba s invaliditetom, a od toga njih 94 nekim od oblika obrazovanja. Međutim, prateći strukturu zaposlenih posljednjih godina, a jednako je i u 2014. godini, nalazimo da se gotovo tradicionalno najveći broj osoba s invaliditetom zapošljava sezonski, na povremenim poslovima, sa srednjom stručnom spremom i u pomoćnim zanimanjima poput pomoćnog kuhara, čistača, admistrativnog djelatnika, i slično. Da bismo mijenjali ove ustaljene strukture nije dovoljno provoditi samo mjere u području zapošljavanja, nego prvenstveno i u obrazovnim programima.

Što je sve potrebno napraviti u smislu informiranja poslodavaca s odredbama novog Zakona?

– Smatram da je prioritetno upoznati poslodavce sa stvarnim mogućnostima i sposobnostima osoba s invaliditetom i dati im priliku da sami steknu iskustva u neposrednom radu s njima. Premda su brojni poslodavci dočekali obvezu kvotnog zapošljavanja kao neugodan zakonom nametnuti namet, prema našim saznanjima u više slučajeva je upravo obveza kvotnog zapošljavanja dala priliku poslodavcima da se upoznaju s radnim potencijalom osoba s invaliditetom, a time utjecala i na promjenu njihovog odnosa prema osobama s invaliditetom. Jednako je važno olakšati i ubrzati poslodavcima procedure oko ostvarivanja poticaja, a posebno primjene odgovarajućih prilagodbi i tu vidimo značajnu ulogu Zavoda.

Slažete li se da obrazovni sustav još uvijek ne prati potrebe tržišta rada, što je dodatna prepreka za zapošljavanje OSI?

– Slažem se. Najnovije promjene zakonodavstva su prikazale sve nedostatke obrazovanja osoba s invaliditetom u kojem prevladava osposobljavanje za zastarjela i za tržište nepotrebna zanimanja, što posljedično reflektira dugotrajnom nezaposlenošću većeg broja osoba s invaliditetom. Osim redovnog formalnog obrazovanja za osobe s invaliditetom, bitno je osigurati im potrebnu fleksibilnost u stjecanju potrebnih znanja utemeljenu na njihovim najboljim stranama.

Od početka primjene Zakona, dakle od 1. siječnja ove godine, koje ste preporuke uputili u smislu njegove bolje provedbe te koje su najčešće teškoće s kojima Vam se obraćaju osobe s invaliditetom po pitanju zapošljavanja?

– Zakon je u primjeni od 1. siječnja 2014., a pravilnici koji detaljnije razrađuju pojedine zakonske odredbe pa time osiguravaju i njegovu primjenu u travnju 2014. godine. U izradu Zakona i podzakonskih akata bili smo intenzivno uključeni dajući brojne prijedloge i primjedbe od kojih je većina i usvojena. Jednako tako, upozoravali smo nadležno ministarstvo na prisutne teškoće u primjeni nekih odredbi Zakona ili pojedinih pravilnika kao što je npr. Pravilnik o kvotnom zapošljavanju, koji je nakon donošenja imao dvije izmjene. Moram naglasiti da je prema našim iskustvima Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u pogledu uočenih teškoća žurno reagiralo izmjenama spornih odredbi i bilo spremno na izmjene tek donesenog Zakona i pripadajućih pravilnika. Najčešće naše preporuke odnosile su se na postupanja pojedinih tijela, odnosno institucija u području dokazivanja invaliditeta, kojim se javnim ispravama dokazuje invaliditet, različitih tumačenja koja smo upućivali i poslodavcima i osobama s invaliditetom u pogledu ostvarivanja zakonom zajamčenih prava. Obzirom da su one najvažnije zakonodavne u primjeni od početka ove godine, tek ćemo iduće godine moći govoriti o njihovim stvarnim učincima.

Što biste istakli kao ključ uspješne integracije osoba s invaliditetom u svijet rada?

– Željela bih naglasiti da je za osobe s invaliditetom, osim zapošljavanja, jednako važno i zadržavanje posla i što duže ostajanje u procesu rada. Stoga je ključni preduvjet rada osoba s invaliditetom osiguranje potrebnih podršk,i kako na radnom mjestu tako i u pristupu istome što uključuje ne samo prilagodbe radnog mjesta i uvjeta rada već i svakodnevni prijevoz, fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće, skraćenog radnog vremena i drugo, ovisno o individualnim potrebama. U 2014. godini izmijenjen je Zakon o radu gdje smo uputili prijedloge – da se osobama s invaliditetom omogući fleksibilizacija radnog vremena, uvjeti i mjesto rada i slično, međutim isti nisu usvojeni. Nažalost, niti Pravilnik o poticajima pri zapošljavanju ne predviđa mogućnost radnog odnosno osobnog asistenta osobi s invaliditetom kojoj je ovakva vrsta podrške neophodna kako bi jednako uspješno kao i drugi mogla izvršavati radne zadatke i obveze.

Razgovarala: Božica Ravlić